Turopoljska poculica

Poculica u Turopolju jedan je od najprepoznatljivijih i najkarakterističnijih dijelova narodne nošnje ovoga kraja. Predstavlja značajan dio povijesti Turopolja, a svojom simbolikom ponos je svake Turopoljke koja je nosi, bilo za folklorni nastup, bilo za druge svečane prilike.

Upravo taj prepoznatljiv izgled turopoljske poculice, zajedno s njezinom simbolikom, svrstava je u idealan etno suvenir našeg kraja.

„Poculica, pecelica, paculica, pocelica“ — različiti su nazivi za dio narodne nošnje, tradicijsko oglavlje koje su nosile udate žene. Nosila se stegnuta oko kose, koja je bila posebno uvijena i smotana na zatiljku. Osim što je označavala bračni status, poculica je upućivala i na imovinski i društveni položaj te dob žene. Po obliku i načinu ukrašavanja razlikovale su se od mjesta do mjesta, a po količini ukrasa dijelile su se na sakidne (svakodnevne) i svetecne (svečane) poculice.

Rasprostranjenost turopoljske plemenitaške poculice obuhvaća sela sjeverno od Velike Gorice (Pleso, Velika Mlaka, Buzin, Mala Mlaka, Odra, Hrašće, Lukavec, Donja Lomnica, Gradići), kao i sela južno od grada (Mraclin, Okuje, Kuče, Rakitovec, Buševec).

Poculica je prije svega naziv za tekstilni predmet koji je služio za prekrivanje kose udanih žena. Turopoljska plemenitaška poculica u najužem smislu riječi je malen, okrugao ili blago školjkast predmet kojim se prekrivala kosa ispletena u pletenicu i smotana u pundu (kund) na zatiljku glave. Unutrašnjost poculice podstavljena je domaćim platnom, dok je izvana prekriva finija, kupovna tkanina. Ukrasi na poculici mogu biti vezeni, najčešće s biljnim motivima, ili aplicirani — ušivanjem tekstila, perli ili pozamanterijskih traka. Svečani primjerci često su opšiveni i skupocjenom čipkom.