Tijekom 2015. godine, članovi KUD-a “Čiče” Novo Čiče izradili su repliku konjskog tramvaja, poznatog kao kojnača, uz nadzor nadležnog Konzervatorskog odjela u Zagrebu te uz financijsku potporu Grada Velike Gorice.

Izrada je bila posebno izazovna jer se temeljila na jedinoj sačuvanoj fotografiji kojnače, što je značajno otežalo rekonstrukciju.

Replika je postavljena na ulaz u Etno-naselje Novo Čiče, gdje je postala nezaobilazna atrakcija, posebno među djecom vrtićke i školske dobi koja posjećuju naselje u sklopu edukativnih radionica.

Povijest velikogoričke kojnače

Kojnača (ili konjski tramvaj) bilo je vozilo koje su po tračnicama vukli konji. Ideju o njegovoj izgradnji pokrenuli su građani Velike Gorice, podnijevši zahtjev tadašnjem ministru za javne radove i promet Ferencu Kossuthu.

Dioničko društvo osnovano je u tu svrhu, a tramvaj je prometovao od 22. veljače 1907. do 16. listopada 1937. godine, prevozeći putnike, poštu i robu na relaciji:

kolodvor u Gradićima → Velika Gorica → Novo Čiče → povratak

Trasa i stanice

Prema povijesnim nacrtima, trasa pruge bila je duga 8 km, a imala je tri stanice:

• kod bolnice

• kod pošte

• kod vojarne

Tramvaj je kretao od željezničke stanice na pruzi Zagreb–Sisak, prolazio Kolodvorskom ulicom, potom skretao u Zagrebačku ulicu prema središtu grada. U Gajiću, na posjedu Nikole Hribara, bilo je tramvajsko spremište, nakon čega je tramvaj nastavljao do stajališta ispred pošte.

Djelovanje i značaj

Zbog maksimalne brzine od 7,5 km/h, vožnja je trajala približno sat vremena. Tramvajsko poduzeće zapošljavalo je:

• jednog do dvojicu vozača,

• konduktere,

• nadglednika pruge,

• knjigovođu te

• radnike za održavanje infrastrukture.

Osim za prijevoz putnika (do 20 osoba), koristila su se i teretna kola za robu, osobito prema tvornici u Novom Čiču.

U vrhuncu poslovanja, 1916. godine, kojnačom je prevezeno 72.763 putnika, uključujući 8.000 ranjenika i invalida koji su putovali besplatno.

Gašenje linije i naslijeđe

Nakon 1927. godine, rast cestovnog prometa, uvođenje električnih tramvaja i autobusnih linija (poput one Zagreb – Velika Gorica – Orle) doveli su do postupnog smanjivanja korištenja kojnače.

Posljednjih godina rada uvedena je i mala parna lokomotiva koja je povremeno vukla stara kola – poznata kao "damferica".

Tramvajska linija je ugasila 16. listopada 1937. godine, a dio tračnica ostao je na terenu i do sredine 1950-ih korišten za teretni promet.

Simbol zajedništva i tradicije

Replika kojnače u Etno-naselju Novo Čiče predstavlja važan povijesni i kulturni simbol. Njezina izrada nije samo čin očuvanja baštine, već i izraz zajedničkog rada, volonterstva i ljubavi prema tradiciji.